Fotografijom prodajemo san o odmoru

Danas razgovaram s Lidijom Lolić –za mene najboljom fotografkinjom interijera i eksterijera. Dugo surađujemo zajedno i često vodimo duge razgovore o izazovima u našem poslu i o rješenjima istih. Lidija je puna ideja, u potpunosti predana svom poslu i veliki perfekcionist u radu. Ona nije samo izvrsni fotograf - njena obitelj bavi se pružanjem usluge smještaja dugi niz godina, a i sama je uključena u dio posla. Sigurna sam da joj rad i komunikacija s gostima daju prednost u poslu s fotografiranjem, jer „ona zna što gosti žele vidjeti“.

Lidija, sanjaš li nekad kadrove ? hahaha...

Jao, da, zna se dogoditi. Sanjam kadrove, ali i obradu fotografija, pogotovo nakon cjelodnevnog i cjelonoćnog sjedenja ispred računala. Pa i u budnom stanju me znaju 'progoniti' – dok se vozim ili šetam, promatram kuće, neke zanimljive zgrade ili hotele i zamišljam kako bi ih slikala, koji bi bili izazovi, a koji kadrovi bi izgledali odlično. Kada uđem u neki interijer odmah vidim što bi sve trebalo pomaknuti ili posakrivati kada bi se to slikavalo ili promatram neki prljavi zid ili oštećenu fasadu i već znam koje bih sve alate u Photoshopu trebala koristiti za popraviti ih. Profesionalna deformacija, haha.

Iz Tvog iskustva, razumiju li vlasnici smještajnih objekata važnost fotografije u svom poslu?

Pa jedan veliki dio, nažalost, još uvijek ne. Odnosno, malo bih to preformulirala: većina ne razumije važnost DOBRE fotografije u svom poslu. Svima je jasno da nekakve fotografije moraju imati da bi se oglašavali, pa onda uzmu mobitele i poslikaju onako brzinski, najčešće ne vodeći puno računa ni o kadrovima ni o svjetlu, ali ni o uređenju. Mobiteli danas mogu proizvesti relativno prihvatljive fotografije za vidjeti kako nešto izgleda ili fotografije koje će poslužiti dok radovi na objektu ne budu gotovi. Ipak, to bi morao biti samo 'međukorak' – nešto privremeno što se može koristiti dok ne dođe vrijeme za pravo slikanje i za profesionalne fotografije.

Ipak, primjećujem da posljednjih godinu-dvije to više ne treba previše objašnjavati vlasnicima skupljih nekretnina jer su i sami svjesni da je je to jednostavno dio cijele investicije, ali i agencije koje oglašavaju takve luksuznije objekte sve više inzistiraju na, ne samo dobrim, nego vrhunskim fotografijamaS druge strane, postoji segment za koji primjećujem da, što se fotografske strane tiče, još uvijek radi 'u prošlom stoljeću'. A to je segment nižeg ranga smještaja, najčešće obiteljskih kuća koje iznajmljuju samo apartmane ili eventualno kuća kojima je s vremenom samo dodan bazen jer je takav trend, ali je sve drugo ostalo isto. Ima naravno iznimaka, ali one samo potvrđuju pravilo. Mišljenja sam da baš u tom segmentu ima još dosta posla oko edukacije iznajmljivača o važnosti fotografija, jer bi pomoću kvalitetnijih fotorgafija mogli dobiti još koju rezervaciju više ili povisiti cijene.

Često čujem da je fotografiranje vlasniku „prevelik trošak“, što misliš zašto je prisutan takav stav?

Pa najčešće zato što misle da im to ne treba, odnosno da nisu toliko važne pa im bilo kakav iznos za to predstavlja prevelik trošak, nešto što nije vrijedno tolikih novaca. Ponekad je razlog tome i činjenica da je objekt tek dovršen, investicija je velika, budžet najčešće premašen i ljudi su sa financijama došli do kraja i zadnje što im tada treba je još dodatni trošak za fotografiranje. A to je zapravo najvažnije! Zaludu angažiranje arhitekata, dizajnera, skupi namještaj, moderne zidne tapete, hotelski kreveti ili ogroman bazen ako to nije adekvatno prezentirano.

Je li velika konkurencija u Tvom poslu?

Da, konkurencija je ogromna, kao i u svakoj branši. Ipak, s vremenom sam se profilirala, odradila tisuće sati i na terenu i za računalom, skupila neprocjenjivo iskustvo i vještinu. Nisu mi konkurencija jeftiniji i prosječni fotografi kojih ima najviše i zapravo se ne zamaram previše time. Moj biznis-model od samog početka je kvaliteta, po prirodi sam perfekcionist i time izluđujem najviše sebe, ali jednostavno ne znam kako nešto napraviti polovično. Nekad mi se dogodi da probijem rok s isporukom jer sam odlučila da je npr. na nekim slikama nebo bilo bezlično i znam da bi moglo izgledati bolje, pa ga onda krenem mijenjati i naravno da ne mogu stići. Ali to je u konačnici sve za dobro klijenata. 😊

Kako izgleda jedan dan kod fotografiranja smještajnog objekta? Koliko traje fotografiranje?

Ako se radi o vili ili kući za odmor, fotografiranje je obično cjelodnevno – na objekt dođem kroz jutro, sa domaćinima prođem kroz njega, vidim što je u koji sat najbolje slikati, što se još treba doraditi u samoj pripremi, odredimo redoslijed i onda krećemo. Moj posao se razvuče do kasnih popodnevnih sati, ponekad imam kratku pauzu do večernjih fotografija, a ponekad smo 'knap' sa vremenom i taman sve uspijem stići. Dosta to ovisi i o dužini dana, o veličini samog objekta ali i o uređenju interijera. Također, veliku ulogu u trajanju ima i pripremljenost objekta prije mog dolaska – što manje vremena izgubimo na osnovne pripreme to ću ja više vremena imati da to 'na miru' fotografiram.

Što bi naručitelji Tvojih usluga trebao znati kad zakaže termin fotografiranja?

Prvo što bi trebali znati da je moje vrijeme ograničeno i dragocjeno - isto kao i njihovo - i da moramo izvući maksimum iz tih 5, 10 ili 12 sati zajedničkog rada. Što bolje oni naprave pripreme, to ja više vremena imam za fotografiranje i svoju 'umjetničku' slobodu, bez da moram gubiti vrijeme na neka osnovna pospremanja koja su se mogla obaviti i prije mog dolaska. Najgore mi je kada moram 'protrčati' kroz slikavanje nakon što smo sat ili dva izgubili na prepravljanje kreveta, uklanjanje viška stvari ili ušminkavanje detalja jer objekt nije bio dobro pripremljen. Ipak, rado im pomognem savjetima i idejama jer mi je stalo da to sve izgleda najbolje moguće – i zbog mene i zbog njih.

Drugo što trebaju znati, a nadovezuje se na ovo prvo – dobra pripema je krucijalna za izgled finalnih fotografija. Ako ne znaju ili nemaju vremena sami odraditi staging, odnosno dekoraciju, trebali bi razmisliti o angažiranju dekoratera ili dekoraterke – osobe koja ima iskustva u uređenju interijera i koja zna kako pripremiti prostore. Fotografiranje apartmana ili vile za oglašavanje za turistički najam ima svoje zakonitosti – zna se kako te fotografije moraju izgledati– gostima se prodaje 'experience' odnosno osjećaj kako bi njihov odmor u objektu izgledao, a ne namještaj. Potencijalni gost mora osjetiti neku pozitivnu emociju gledajući fotografije, mora se moći zamisliti tamo i poželjeti da pijucka hladno piće baš uz njihov bazen. To je ono što donosi rezervacije, a može se postići samo dobrim fotografijama, dobro pripremljenog objekta.

Treće, ali ne najmanje važno: zajednički nam je cilj prikazati njihov objekt u punom sjaju. Ponekad imamo više sreće sa svjetlom i vremenskim uvjetima, ponekad manje, ponekad se pokvari svjetlo u bazenu ili zapuše jak vjetar pa počne nositi sve, uvijek je tu neka utrka sa suncem, oblacima ili vremenom kako bi svaki dio objekta bio slikan u najbolje vrijeme, ali sve su to okolnosti na koje sam navikla.

Na kraju svega, najvažnije mi je da su naručitelji zadovoljni, tek tada je moj posao odrađen kako treba – nitko sretniji od mene, a oni su dobili vrijednost za svoj novac.

Kako Te dočekaju domaćini? Kako bi ocijenila njihovu pripremu?

Domaćini se većinom potrude i to je dobro. Da olakšam i sebi i njima, prije fotografiranja im pošaljem jednu poveću listu uputa za pripremu objekta i većina se zaista potrudi da sve bude što bolje pripremljeno za slikavanje. Netko ima više talenta za dekoriranje, netko manje, nekada ne moram ništa ni taknuti kada dođem, a ponekad imamo posla prije nego slikavanje počne, ali su uglavnom svi vrlo 'disciplinirani' u vezi uputa koje im dam i to je odlično jer ne gubimo vrijeme na trivijalnosti i onda mogu svoj posao obaviti onako kako bih htjela.

Svjesna sam da je većini ljudi to fotografiranje prvi put i da ne znaju kako ide taj proces pa zbog toga budu nepripremljeni, ali nastojim biti vrlo strpljiva dok se ne 'uhodamo'. Vrlo brzo oni shvate što treba i onda sve ide lakše.

Koliko se čeka na isporuku fotografija?

Najčešće od 7 do 10 dana. Nekad uspijem isporučiti i prije, ali nekad moram malo i probiti rokove ako je srce sezone i svakodnevno sam na terenu, a obrada mi ne ide po planu jer je set fotografija tog objekta malo kompliciraniji za obradu ili zahtijeva više 'photoshopiranja' zbog nedovršenosti nekih dijelova ili lošijih vremenskih uvjeta. Ali srećom, to se ne događa baš često i ljudi radije sačekaju dan-dva više nego da im isporučim nešto napravljeno na brzinu. Svjesna sam toga da se svima žuri i da bi najrađe fotografije imali jučer, a ne za tjedan dana, ali takav je proces posla i treba vremena ne želim nikome isporučiti nešto polovično napravljeno.

Poznaješ li neke konkretne primjere vlasnika koji su uložili u fotografije i time podigli cijenu svog smještajnog objekta?

Da. Dobivala sam feedback od vlasnika da su im se rezervacije dosta povećale nakon objave novih (ili boljih) fotografija, a bilo je i slučajeva gdje vlasnici, bez obzira na fotografije koje su imali do tada, nisu imali problema sa popunjenošću, najčešće zbog odlične lokacije objekta ili zbog nekih dodatnih sadržaja koje nude, ali su zato nakon objave boljih fotografija mogli povećati cijene i zadržati popunjenost, tj. zaraditi više sa postojećim kapacitetima. Nije to ništa zaludu, fotografije su investicija u posao isto kao i uređenje interijera.

To postaje posebno važno u ovakvim kriznim 'korona-sezonama' kada je gostiju znatno manje, a ponuda smještaja ogromna pa je važna svaka rezervacija i bilo bi zaista glupo izgubiti potencijalnog gosta samo zbog loših fotografija.

Što Ti je najteže fotografirati u smještajnom objektu? Što Ti zna „stati na žulj“ ?

Na vrhu nekakve 'top-liste' kompliciranosti definitivno bi bili prostori sa drvenim stropovima ili prostori sa stropovima u nekoj boji koja nije bijela. Tada nemam od čega odbijati svjetlo blica pa se moram služiti raznim trikovima ili nezgrapnim ogromnim kišobranom za dosvijetliti prostor kako bih htjela i treba mi puno više vremena za odraditi slikanje. Samim time mi to komplicira i post-obradu, jer je puno teže to sve složiti u jednu sliku i uštimati balans boja.

Druge bi bile kupaonice. Nerijetko su zbog tlocrtnog rasporeda problematične čak i za samo kadriranje, a gotovo uvijek otežavaju posao zbog raznih refleksija, bilo od pločica, zrcala ili tuš. U tim trenutcima vještina i iskustvo baš dođu do izražaja i s godinama sam naučila 'zauzdati' neposlušno svjetlo, ali se ipak izludim sa njima.

Još bih tu dodala i bilo koje druge prostorije koje su pune ogledala ili namještaja visokog sjaja. To je posebna 'patnja', haha, često ne mogu ni sebe ni blic ni razne druge refleksije izbjeći prilikom fotografiranja pa mi tada ne gine puno rada u Photoshopu.

Što Ti je najomiljenije fotografirati?

Modernu arhitekturu. Iako volim fotografirati sve i svaki interijer ili građevina su izazov i priča za sebe, moderna arhitektura mi je ipak najdraža. Volim jednostavnost, geometriju, čiste linije i kadrove bez puno suvišnih detalja.

Što Te veseli u radu?

Sve. Dinamičnost posla (moj ured danima znaju biti auto, trajekti i lijepa arhitektura😊), svakodnevno upoznavanje novih ljudi, proces pretvaranja svoje vizije s terena u nešto lijepo i 'opipljivo', a najviše činjenica da mogu živjeti od posla koji zaista volim. U počecima sam se bavila i drugim fotografskim poslovima (vjenčanja, proizvodi, portreti i slično), ali sam se s vremenom pronašla u arhitekturi i zadnjih 8 godina praktički radim samo to. Već sam spomenula da fotografiranje objekata za turističke namjene – što mi čini više od 90% posla – ima svoje zakonitosti i formu, ali ipak mogu dati oduška svojoj kreativnosti i umjetničkoj slobodi. Znam kako stvoriti 'magiju' iz običnog prizora i taj cijeli proces me veseli. Kažu da ako radiš ono što voliš nikada zapravo ne radiš i to je stvarno istina.

Imaš li neku poruku svim budućim iznajmljivačima za kraj?

Pa kao poruku bih zapravo sve ovo o čemu sam se razvezala u proteklim pitanjima sažela u jednu rečenicu: svi vlasnici, od onih sa jednostavnim malim apartmanom pa do onih sa luksuznim vilama, moraju biti svjesni toga da potencijalni gosti ne znaju ništa o njihovom objektu osim onoga što vide na fotografijama i da na temelju njih stvaraju dojam i odlučuju hoće li rezervirati ili ne.

Mogu to sami testirati tako da naprave jedan jednostavan case study: neka zamisle da su odlučili negdje otputovati na odmor i krenu pretraživati smještaj u toj destinaciji na bilo kojoj od popularnih online platformi. Koji im smještaj prvi upadne u oko, na čemu su se zaustavili? Kakve fotografije ih privuku, a kakve ostave ravnodušnima? Za koji bi se smještaj od ponuđenih prema istim kriterijima prije odlučili. Mislim da će im odgovor na to riješiti sve nedoumice oko toga koliko vrijede fotografije njihovog objekta.